Služba za rehabilitaciju razvojne dobi

Pročelnik

Ervin Žučko, dr. med., spec. fizikalne medicine i rehabilitacije

 

Specijalna bolnica za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama djeluje više od sedam desetljeća. Kao Zavod za djecu invalide – djecu stradalu u Drugom svjetskom ratu registrirana je 28. lipnja 1946. godine. Godine 1960. Zavod je registriran kao zdravstvena ustanova za rehabilitaciju djece invalida. Od 1984. godine u Bolnici se počinje s habilitacijom neurorizične djece koja i danas čine većinu naših pacijenata/korisnika. Specijalna bolnica za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama jedina je bolnica u Republici Hrvatskoj koja se bavi dijagnostikom neurorizične djece i djece s razvojnim odstupanjima, kao i habilitacijom djece s razvojnim odstupanjem i cerebralnom paralizom. 

Danas Bolnica radi na dvije lokacije u Zagrebu: na adresi Goljak 2 obavlja se polikliničko-konzilijarna djelatnost, a na adresi Zelengaj 37 nalaze se bolnički odjeli.

Rad je organiziran na tri načina:

  1. Polikliničko-konzilijarna djelatnost u dvije smjene: fizijatrijska ambulanta od 1973. godine, neuropedijatrijska ambulanta od 1982. godine, ambulanta za psihologiju, logopedska ambulanta te ambulanta edukacijskog rehabilitatora.
  2. Dnevna bolnica za visokoneurorizičnu djecu, za dojenčad i malu djecu, za djecu školske dobi te dnevna bolnica Odjela majka-dijete.
  3. Bolnički odjeli: Odjel majka-dijete, Odjel dojenčadi i male djece osnovan 1974. godine i Odjel djece školske dobi osnovan 1946. godine.

U službi za rehabilitaciju razvojne dobi zaposleno je sedam liječnika/liječnica specijalista rehabilitacijske medicine koji rade u specijalističko-konzilijarnoj djelatnosti, na bolničkim odjelima i u dnevnim bolnicama. U timu naše službe zaposleni su brojni stručno educirani terapeuti: neurorazvojni terapeuti/fizioterapeuti, radni terapeuti, prof. edukacijski rehabilitatori, prof. logopedi i prof. klin. psiholozi.

Nakon prvog pregleda dijete se, prema indikacijama, upućuje na neki od terapijskih postupaka, a to su: neurorazvojna terapija (Bobath, Vojta), radna terapija, terapija senzoričke integracije, tretman edukacijskog rehabilitatora, procjena funkcionalnog vida, rad s logopedom, procjena psihologa, vibracijska terapija ili robotska terapija. Također, provodi se redovito i intervalno praćenje motoričkog razvoja i neurorazvoja pacijenta. Uz timsko praćenje, a po potrebi i nastavkom terapije, pacijenta se prati do postojanja indikacija, prema potrebi od novorođenačke i rane dojenačke dobi pa sve do osamnaeste godine.

Naravno, ne može se dovoljno naglasiti važnost timskog multidisciplinarnog pristupa i rada uz maksimalnu uključenost roditelja u svaki dio radnih procesa, ažuriranja svih promjena (mogućih komplikacija, ali uglavnom napretka u razvoju) te habilitacijskih postupaka. Sve navedeno činimo na dobrobit naših malih pacijenata kako bismo došli do konačnog cilja habilitacije, a to je aktivna uključenost u svakodnevni život. Ili, drugim riječima, pokušati omogućiti hendikepiranim osobama da dosegnu, kako bi rekao književnik Honoré de Balzac, prosječnu sudbinu običnog čovjeka. 

U tom se poslu svi trudimo najbolje što možemo stručno i humano obavljati svoj posao. Veselimo se s djecom i roditeljima njihovim uspjesima, ali dijelimo i brigu i empatiju neophodnu u nekim drugim životnim situacijama. Nadamo se i dalje uspješnoj suradnji s našim korisnicima i što većim postignućima uz prihvaćanje i primjenu svakog društvenog i tehnološkog napretka u našem radu.